ANABOLIČKI STEROIDI

Anabolički steroidi nastali su kao pokušaj da se sintetiziraju steroidi koji će, poput testosterona imati anaboličko djelovanje. Pri tome je zahtjev bio da takovi steroidi moraju imati vrlo izraženo anaboličko djelovanje (povećanje mišićne mase), a smanjeno androgeno djelovanje. Tijekom niza godaina takvi spojevi su dobijeni.

U pitanju su steroidi kao što su nandrolon (Durabolin), metandrostenolon (Dianabol), metenolon (Primobolan), stanozolol (Winstrol), i sl. Iako su bili namjenjeni isprva za liječenje kronične pothranjenosti i u stanjima kada treba vratiti mišićnu masu nakon dužeg vremena mirovanja vrlo brzo su se počeli koristiti u sportu za postizanje vrhunskih rezulata.
Anabolički steroidi su vrlo slični testosteronu, ali imaju neke kemijske modifikacije koje im omogućavaju da imaju puno više izraženo anaboličko nego androgeno djelovanje. Nazivamo ih i kraticom AAS ili androgeno-anabolički steroidi.
Korištenje anaboličih steroida iznimno je rašireno među bodybuilderima amaterima koji preparate nabavljaju ilegalnim kanalima. U RH nema registriranih anaboličkih steroida, ali se na crno može nabaviti doslovno sav arsenal anaboličkih steroida.
Korištenje anaboličkih steroida snažno potiče povećanje mišićne mase, potiče snagu i agresivnost, sve karakteristike bitne u atletskim i sprinterskim sportovima. Međutim, povećana količina androgena uzrokuje pad vlastite proizvodnje testosterona te vrlo često, sportaši postaju impotentni. Za ponovno pokretanje produkcije vlastitog testosterona u testisima koristi se klomifen.
Primjena anabolika u žena iznimno je opasna. Naime, ženski organizam nije naviknut na toliku količinu jakih anaboličkih steroida. Prije svega strada spolni sustav, staje menstrualni ciklus, izostaju ovulacije, dolazi do produbljivanja glasa, povećanja agresivnosti, pojavljuju se dlake po cijelom tijelu, pogotovo na licu.
Anabolici uzrokuju, na posljetku, iznimno teška oštećenja kako muškog tako i ženskog organizma. Povećava se vjerojatnost razvoja infarkta srca, povećava se kolesterol u krvi, razvija se arteroskleroza, oštećuje se jetra, hipertrofira prostata, javlja se ćelavost. U muškaraca se javlja čak i ginekomastija (rast dojki).
Svako korištenje anaboličkih steroida mimo medicinsko-terapijski opravdanih razloga smatra se zloporabom. Ali apsolutno anatemiziranje i potpuno zabranjivanje anaboličkih steroida također nije opravdano jer postoje klinička stanja gdje je korištenje takvih sredstava opravdano i tada možemo ta sredstva doista smatrati lijekovima u pravom smislu te riječi.

Metandrostenolon
Metandrostenolon je definitivno sinonim za anaboličke steroide. To je bio prvi anabolički steroid a stvorila ga je ekipa liječnika američke reprezentacije u dizanju utega dr.Johna Zieglera 1955. godine. Na tržište je došao pod nazivom Dianabol, a danas je vrlo poznata rumunjska generička verzija pod nazivom Naposim. Među sportašima u Hrvatskoj jako je popularan žargonski naziv "metan".
Metandrostenolon se smatra jednim od najjačih anaboličkih steroida. Iako je terapijska doza 5 mg pravu snagu metandrostenolon pokazuje pri dozama od 35 mg. To dokazuje da mehanizam djelovanja anaboličkih steroida nije samo vezanje na androgene receptore, nego da su u taj mehanizam uključeni i neki drugi nedovoljno poznati putovi. Vjerojatno je u mehanizam uključen i sustav eikosanida.
Metandrostenolon snažno potiče povećavanje snage i mišićne mase, poboljšava i fizičku izdržljivost, te superkompenzaciju glikogena u mišićima. Za njega je zanimljivo da povećava i razinu dopamina u mozgu što uzrokuje izuzetno poboljšano raspoloženje sportaša koje nerijetko prerasta u euforiju. Zanimljivo je da je upravo metandrostenolon uz metenolon zaslužan za impozantne mišićeArnolda Schwarzeneggera. Ovaj anabolik je karakterističan za sportove koje zahtjevaju veliku i eksplozivnu snagu kao što su dizanje utega, bacanje kladiva i sl.
Međutim, metandrostenolon je toksičan za jetru i može izazvati nepovratna oštećenja jetre. Protpostavlja se također, da brojne tablete metandrostenolona porijeklom iz Rusije više i ne sadržavaju metandrostenolon već metiltestosteron koji je jeftiniji ali izrazito toksičan za jetru.
Nadalje, metandrostenolon u organizmu posredstvom enzima aromataze prelazi u estrogene. To ima za posljedicu simptome feminizacije - rast dojki (ginekomastija), ali je to ponajviše izraženo u obliku povećanog zadržavanja vode u mišićima zbog kojeg sportaš dobiva "napuhan" izgled, karakterističan za bodybuildere. Jako loše utječe na omjer LDL/HDL stoga snažno povećava opasnost od razvoja ateroskleroze. Potiče androgenu ćelavost kod predisponiranih osoba, a također i benignu hipertrofiju prostate.
Na koncu, metandrostenolon je jak inhibitor lučenja vlastitog testosterona pa nije rijetko da sportaši nakon uzimanja metandrostenolona dugo osjećaju veliki pad libida i erekcijsku disfunkciju (impotenciju). Unatoč silnim opasnostima, "metan" je steroid izbora zbog svoje velike učinkovitosti.

Nandrolon
Drugi najpoznatiji anabolički steroid jest nandrolon poznatiji pod nazivom Deca-Durabolin. Derivat je nortestosterona, a razvila ga je firma Organon. Nandrolon se najčešće primjenjuje u obliku depo-pripravka - uljne injekcije estra nandrolon dekanoata. Nakon injekcije u mišiće ulje se lagano razgrađuje i ester se postupno hidrolizira kontrolirano otpuštajući nandrolon. Na taj način je potrebno davati samo jednu injekciju mjesečno od 50 mg. Međutim, sportaši ga iniciraju svaki tjedan i to u supraterapijskim dozama od 400 pa čak i suludim dozama od 600 mg tjedno! Za razliku od metandrostenolona nandrolon ne izaziva dramatična povećanja mišićne mase nego povećanje tvrdoće mišića i snage, a također i izdržljivosti pa je stoga karakterističan u sportovima kao što su plivanje, sprint na 100 metara i sl.
Također, ovaj anabolik daleko manje aromatizira u estrogene, pa nuspojave kao što su ginekomastija i retencija vode u mišićima nisu karakteristične za ovaj steroid. Ali, nandrolon snažno potire vlastitu produkciju testosterona pa je naknadna terapija s klomifenom ili koriogonadotropinom neophodna. Anabolički steroidi se jako često kombiniraju a jedna od najpoznatijih kombinacija jest kombinacija metandrostenolona i nandrolon dekanoata ("metan + deca"). Time se postiže povećanje kvantitete (mase) ali i kvalitete (definicije) mišića.
Nandrolon ima jedno zanimljivo i jako vrijedno svojstvo - potiče obnovu hrskavičnog tkiva. Stoga je opravdana njegova terapijska primjena kod osoba koje pate od oštećenja zglobova i ligamenata.

Stanozolol
Stanozolol je derivat dihidrotestosterona i poznatiji je pod nazivom Winstrol. Pokazuje jake anaboličke efekte, a koristi se u obliku tableta ili injekcija. Ima osrednje androgene efekte pa uzimaju ga i sportašice zbog toga što u manjim dozama rijetko izaziva efekte virilizacije. On ima svojstvo koje ne nalazimo niti kod jednog anaboličkog steroida. Stanozolol je, naime, antiprogestagen i može blokirati djelovanje progesterona. Zbog toga je on potencijalni abortiv, ali nema niti jednog izvješća da se koristio u te svrhe.
Stanozolol ne izaziva retenciju vode i prevelik rast mišićne mase, već više poboljšava kvalitetu mišića (poboljšava "definiciju) potičući na taj način povećanje snage i eksplozivnosti. Zbog toga ga jako koriste atletičari i plivači a također se zloporabi i u timskim sportovima. Ali stanozolol je dosta toksičan za jetru.
Često se kombinira s metenolonom radi sinergističkog efekta postizanja bolje "definicije" ili s testosteron-entanatomili metandrostenolonom radi postizanja veće mišićne mase.
Zanimljivo je da je stanozolol jako korišten anabolik u veterini za povećanje mišićne mase junadi. Često sportaši zbog slabih financijskih sredstava koriste veterinarske pripravke što je totalno suludo.
Stanozolol je došao pod svjetlo javnosti nakon velike doping-afere u čijem središtu se našao kanadski sprinter Ben Johnson. Iako mu je tada zlatna medalja na 100 m oduzeta postoje realne indicije da je ipak u pitanju bila namještaljka. Na Olimpijskim igrama u Ateni 2004-te godine ruska atletičarka Irina Koržanjenko također je ispala pozitivna na ovaj anabolik.

Metenolon
Metenolon je možda najsigurniji anabolik koji postoji. Razvila ga je firma Schering i dolazi u obliku depo pripravka uljnih injekcija estera metenolon-entanata (Primobolan - Depot) i u obliku acetata - tableta (Primobolan S). Ne aromatizira u estrogene, nije toksičan za jetru, a ne potire niti vlastito lučenje testosterona (osim u ekstremnim dozama). S njim se ne postižu veliki učinci u smislu povećanja mišićne mase, ali učinci u smislu poboljšanja definicije mišića su znatni. Zbog toga je vrlo često sredstvo zloporabe u sportu. Arnold Schwarzeneger je često koristio kombinaciju metandrostenolona i metenolon-enatanata.
Metenolon u obliku tableta je često korišten od strane sportašica radi toga što je anaboličan, a ne ugrožava njihovu ženstvenost. Nekadašnja je europska prvakinja na 100 i 200 metara Katrin Krabbe svojedobno priznala da je metenolon bio njezin steroid izbora.

Međunarodni olimpijski odbor zabranio je anaboličke steroide i pozitivni nalaz anaboličkih steroida u krvi sportaša vodi neminovnoj diskvalifikaciji.
Istina je drugačija....
Nema vrhunskih sportskih rezultata bez upotrebe anaboličkih steroida ili nekih drugih sredstava dopinga! Niti jedan sportaš ne može očekivati medalju na Olimpijadi ili bilo kojem međunarodnom turniru bez uporabe dopinga.
Trik je u tome da su metode varanja doping kontrole razrađene i usavršene do perfekcije. Korištenje anaboličkih steroida iznimno je rašireno u bodybuildingu, atletici i plivanju. Iako su još starogrčki olimpijci (misli se na one originalne starogrčke olimpijske igre) imali običaj u vrijeme priprema za natjecanje jesti životinjske testise da bi u organizam unosili više testosterona počeci korištenja steroida u današnjem smislu te riječi predstavljanjem prvog injekcijskog pripravka na bazi testosterona 1935. godine. Razvili su ga nacistički znanstvenici i brzo je našao primjenu u pripremi njemačkih olimpijaca za Olimpijske igre u Berlinu 1936-te godine. Uprkos legendi o Jesseju Owensu te godine su najveći broj medalja odnjeli upravo - njemački sportaši. Ali tek nakon rata na valu hladnoratovskih animoziteta SAD-a i SSSR-a krenula je prava lavina korištenja AAS-a
Korištenje anaboličkih steroida eksplodiralo je šezdesetih dodina u bivšem Sovjetskom Savezu, da bi vrhunac dostiglo u bivšem DDR-u. Anabolički steroidi davani su kriomice čak i 12-godišnjim djevojčicama! Sport je bio organiziran poput vojske i svako odavanje tajne o zloporabi anaboličkih steroida trenere i sportaše je vodilo u prekid karijere i izolaciju, a ponekad i u zatvor. Korištenje anabolika organizirala je i nadzirala tajna služba STASI. Danas više nema hladnoratovske zategnutosti, ali u vrhunski sport se upumpava enormna količina novca i uglavnom je kompletan komercijaliziran, a kad su novci u pitanju tada ništa ne smije biti prepušteno slučaju. Stati na kraj dopingu u sportu u današnje vrijeme - čini se Sizifovim poslom.
Ipak, kriviti samo sportaše za korištenje anaboličkih steroida (odnosno, dopinga općenito) nije pošteno. Športaš je izložen strahovitom pritisku konkurencije, trenera, medija, sponzora, a ponekad i državnih organizacija i struktura da mora po svaku cijenu osvojiti medalju. Često se imperativ glasi: prekrši pravila, budi pobjednik, ili se spremi na gubitak medalje a time i novca, slave i mogućnosti da opet dođeš na natjecanje. Jasno je da mladi sportaš željan uspjeha, slave i novca lako zaglibi na put dopinga. Često se sami sportaši ništa i ne pitaju (nemaju pravo odluke) nego se stave pred svršen čin da moraju uzimati doping inače ispadaju iz reprezentacije. To je tužna istina.
Ali postavlja se pitanje - ako su vrhunski sportaši prisiljeni uzimati anabolike zbog uspjeha na natjecanju, zašto to čine amateri i rekreativci kao što je slučaj s bodybuilderima? Odgovor je jednostavan - osoba koja želi izgledati poput mišićavih i dobro građenih "manekena" iz svijeta sporta, glume, jet seta i sl. mora nekako farmakološki "poduprijeti" svoje "nabildavanje" pogotovo ako nije genski predodređena za takav izgled. Mediji i suvremeno društvo nameću određenu sliku ideala koji se treba doseći. Kao što mnoge mlade djevojke upadaju u sulude kure patološkog mršavljenja da bi bile što sličnije modelima s modnih pista, tako je sve više i više mladića koji su spremni na sve kako bi izgledali poput Schwarzeneggera. Pri tome zaboravljaju da treba biti zdrav i nakon tridesete. Veliko je zlo to što se anabolički steroidi često "dilaju" u sasvim podzemnim krugovima društva, "na crno", a osobe koje to čine rado takve pripravke sumnjive kvalitete prodaju maloljetnicima koji nemaju navršenih niti 18 godina. A poznata je činjenica da uzimanje anaboličkih steroida prije 20-te godine vodi u posvemašnji hormonalni kaos i spolne poremećaje kakve si niti jedna osoba ne bi željela dopustiti. Dakako, svaka osoba koja čvrsto odluči uzimati anaboličke steroide to će i učiniti na legalan ili ilegalan način, ali mora biti u potpunosti upoznata s mogućim posljedicama. Osobno smatram da bi edukacija o opasnostima korištenja takvih sredstava morala biti sastavni dio nastave tjelesnog i zdravstvenog odgoja u srednjim školama.

Najbolji sličučaj koji ilustrira svu sjaj i bijedu uporabe anabolika jest, svakako, slučaj vrhunskog, profesionalnog bodybuildera Andreasa Münzera. Na povratku s natjecanja za Mistera Olympije iznanada je poslije slijetanja u zračnu luku preminuo. Službeni razlog smrti bio je višestruko otkazivanje organa. Iako je Andreas Münzer bio mlad sportaš patolozi su tijekom obdukcije u nevjerojatno mišićavom tijelu našli organe koji su više sličili (i anatomski i fiziološki) organima 80-godišnjeg starca. Novinarskim istraživanjem došlo se do istine: Münzer nije koristio samo brojne anaboličke steroide u nevjerojatno visokim dozama nego i hormon rasta, inzulin, tiroidni hormon, te tik pred natjecanje furosemid i kalijev kanreonat u obliku injekcija.....pametnom dovoljno.

Preuzeto sa sajta: www.farmakologija.com